Jeste li se ikada probudili s osjećajem da vaš svakodnevni rad više nema dublju svrhu? U modernom svijetu, gdje smo zatrpani obavezama, tehnologijom i brzim tempom života, vrlo je lako upasi u zamku takozvane “nedjeljne neuroze”. To je onaj prazni, tjeskobni osjećaj koji se javlja kada tjedna jurnjava utihne, a mi ostanemo sami sa sobom, suočeni s unutarnjom prazninom. Upravo na tom mjestu, gdje se preispituju ljudska egzistencija i smisao života , susreću se jedna moćna zapadna psihoterapijska škola i drevna japanska filozofija.
Kao edukant logoterapije, svakodnevno svjedočim tome kako nam potraga za smislom može iz temelja transformirati svakodnevicu. U ovom članku vodim vas kroz ključne lekcije Viktora Frankla, otkrivam kako logoterapija u sinergiji s konceptom Ikigai postaje naše pogonsko gorivo i objašnjavam zašto se vaš smisao može – i mora – mijenjati kroz život.
Logoterapiju je razvijao bečki psihijatar Viktor Frankl kao odgovor na urođenu ljudsku potrebu za pronalaženjem smisla. Za razliku od tradicionalne psihoanalize koja pacijenta stavlja na kauč i kopa po prošlosti tražeći nagone za užitkom, logoterapija je usmjerena prema naprijed. Ona pacijenta stavlja u sjedeći položaj, licem u lice s terapeutom, i gleda ravno u budućnost.
Kada je kolega jednom zamolio Frankla da ukratko definira svoju školu, on mu je odgovorio: “U logoterapiji pacijent sjedi uspravno i mora slušati stvari koje je, povremeno, vrlo teško čuti”. To je zato što nas logoterapija ne mazi. Ona nas gura da svjesno preuzmemo odgovornost za svoj život i sudbinu, razbijajući mentalne okove prošlosti.
Frankl je u svojoj praksi često postavljao jedno naizgled provokativno, ali duboko transformativno pitanje: “Zašto ne počinite samoubojstvo?”. Odgovori koje bi pacijenti pronalazili – bilo da se radilo o ljubavi prema djeci, neostvarenom talentu ili sjećanjima koja tek trebaju stvoriti – postajali su niti vodilje koje su im pomagale da prebrode najteže trenutke. Logoterapija ljudsku patnju i egzistencijalnu frustraciju ne vidi nužno kao mentalnu bolest, već kao zdravu, duhovnu tjeskobu koja nas pokreće da tražimo promjenu i dublje zadovoljstvo.
U modernom društvu često upadamo u zamku jer bjesomučno tražimo smisao života, pitajući se što nam to život duguje ili zašto nam se određene stvari događaju. No, suprotno uvriježenom mišljenju, nismo mi ti koji postavljamo pitanje o smislu – već život postavlja pitanje nama.
Mi nismo ispitivači, nego oni koji odgovaraju. Naša je jedina zadaća preuzeti odgovornost i odgovoriti na pitanje za što (a ne zašto) živimo u ovom trenutku.
Smisao života se ne izmišlja niti se stvara iz ničega – on se u svijetu oko nas otkriva. On nije fiksan niti jednom zauvijek zadan. Upravo zato ne postoje dvije osobe koje imaju isti smisao života. On je potpuno jedinstven, fleksibilan i mijenja se ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo.
Egzistencijalni vakuum (osjećaj praznine) i gubitak smisla najčešće se događaju nakon velikih životnih prekretnica. Čak i kada godinama radimo posao koji volimo, promjena životnih okolnosti može uzdrmati naš dotadašnji poredak vrijednosti.
Moje osobno iskustvo: U jednom dugom periodu svog života radila sam posao u kojem sam jasno vidjela smisao. To je tada u potpunosti rezoniralo sa mnom i mojim unutarnjim bićem. Međutim, velike životne promjene donijele su i promjenu mojih temeljnih vrijednosti. Osjetila sam da je dotadašnji smisao jednostavno ispunjen i da me život tiho, ali odlučno, zove da otkrijem i prigrlim novi smisao kroz drugačiji poziv.
Slučaj klijenta Nikole: Sličnu dinamiku prošla sam i s jednim svojim klijentom, nazovimo ga Nikola. Nikola je godinama nalazio izniman smisao i zadovoljstvo u svojoj karijeri. No, nakon niza velikih životnih promjena, taj posao više nije rezonirao s njim. Osjetio je snažnu unutarnju potrebu za nečim potpuno drugačijim – nečim što čak nema nikakve veze s karijerom u onom klasičnom, zapadnjačkom smislu. Ta ga je čežnja vukla prema promjeni. Frankl bi rekao: život je pred Nikolu postavio potpuno novo pitanje, a stari odgovori više nisu vrijedili.
Ovakve situacije nisu znak krize ili neuspjeha, već prirodan poziv na rast. Kako bismo prebrodili te tranzicije, neophodan nam je unutarnji kompas, a njega idealno opisuje spoj logoterapije i istočnjačke mudrosti.
Dok nas zapadna logoterapija uči kako osvijestiti smisao i preuzeti odgovornost, japanska filozofija s otoka Okinawa daje nam praktičan okvir za to. Taj se okvir naziva Ikigai. Približno se prevodi kao “sreća što si uvijek zaposlen” ili “razlog za postojanje”, a označava preklapanje četiriju ključnih elemenata: onoga što volite, u čemu ste dobri, što svijetu treba i za što možete biti plaćeni.
Japanski centenarijanci iz sela Ogimi, koji obaraju svjetske rekorde u dugovječnosti, ne poznaju riječ “mirovina” u našem zapadnjačkom smislu. Oni ostaju aktivni do samog kraja jer je njihov Ikigai njihova životna zadaća. Ikigai je zapravo naša sposobnost da u svakom danom trenutku, kao jedinstvena osoba, odgovorimo na najsmisleniji mogući način na situaciju u kojoj se nalazimo.
Kada smo usklađeni sa svojim Ikigaijem, lakše postižemo stanje “flowa” – potpunog stapanja s onim što radimo, gdje vrijeme nestaje, a brige se rastapaju. To ne zahtijeva mukotrpan rad u teretani ili bjesomučno ganjanje korporativnog uspjeha. Stanovnici Okinawa pronalaze svoj Ikigai u malim stvarima: brizi o vrtu, druženju s prijateljima, kuhanju i sporom življenju u sadašnjem trenutku. Poznati citat Friedricha Nietzschea koji je Frankl često ponavljao savršeno sažima ovu sinergiju: “Onaj tko ima ‘zašto’ (ili u ovom slučaju ‘za što’) živjeti, može se nositi s gotovo svakim ‘kako'”.
Ako osjećate da je život pred vas postavio nova pitanja, da vaš stari posao više ne rezonira s vama ili jednostavno želite posložiti svoje vrijednosti i otkriti svoj razlog za ustajanje ujutro, to možemo istražiti zajedno kroz individualni coaching.
Kroz razgovor i kreativne coaching alate prolazimo kroz ono što vas pokreće, što vam je važno i koji je sljedeći mali korak. Javite mi se i dogovorit ćemo besplatan uvodni razgovor.
Ikigai je japanski pojam koji se najčešće prevodi kao razlog za ustajanje ujutro. Opisuje ono što nam daje osjećaj smisla i vrijednosti u svakodnevnom životu.
Logoterapija je psihoterapijski pravac koji je utemeljio bečki psihijatar Viktor Frankl. U središtu je uvjerenje da je potraga za smislom temeljna ljudska motivacija.
Frankl je govorio da smisao ne izmišljamo, nego ga otkrivamo: kroz ono što stvaramo, kroz ljude i iskustva koje volimo i kroz stav koji zauzimamo prema onome što ne možemo promijeniti.
Može i mijenja se. Ono što nam je bilo važno u 20-ima često nije isto kao u 40-ima, i to je prirodan dio razvoja.
U coachingu koristim elemente logoterapijskog pristupa kako bismo istražili vaše vrijednosti i što vas pokreće. Više o tome pročitajte na stranici smisao i unutarnja praznina.
BESPLATNI UPITNIK
Niste sigurni u kojem smjeru krenuti?
Upitnik Unutarnji kompas pomaže vam bolje upoznati svoje interese, vještine i način razmišljanja. Na kraju dobivate osobni profil i pet prijedloga karijere, a rezultate vam šaljem i na e-mail. Ispunjavanje traje 10 do 15 minuta.
