Kako postaviti ciljeve kad vam u glavi govore mama, šef i pola Instagrama

Ilustracija uz članak: Cilj za novu godinu: kako postaviti ciljeve koji su vaši

„Zašto vam je to važno?” Postavila sam Ivi to pitanje na trećem susretu. Tada je već po treći put spomenula da ove godine napokon mora dobiti unapređenje. Odgovorila je brzo, gotovo automatski. Zato što je to sljedeći logičan korak, zato što radi u tvrtki već sedam godina, zato što bi bilo čudno da ga ne traži. Onda je zastala, pogledala kroz prozor i tiho dodala: „I zato što bi mama napokon prestala pitati kad ću nešto postići.” Svaki cilj vrijedi najprije provjeriti: je li stvarno vaš?

U sobi je nakon toga dugo bilo tiho. Iva je godinama nosila cilj za koji je bila sigurna da je njezin. U tom je trenutku prvi put čula koliko u njemu ima tuđeg glasa. Nije bilo nikakve drame ni suza, samo jedno veliko izdahnuto „aha”, i umor koji se godinama skupljao a da nije znala zašto.

Mnogi od nas imaju barem jedan takav cilj. Nalazi se na popisu svake godine, trudimo se oko njega, a ipak ga vučemo kao da je od olova. I dok za neke stvari uvijek nekako nađemo vremena i snage, ovaj stoji. Pitamo se što nije u redu s našom disciplinom. Istraživanja upućuju na to da odgovor često ne leži u disciplini. Leži u pitanju koje rijetko postavimo: zašto taj cilj uopće želimo.

Isti cilj, sasvim drukčiji razlozi

Zamislite dvije žene koje upisuju isti tečaj engleskog. Jedna se veseli putovanju u London i zamišlja kako će bez muke naručiti kavu i pitati za put. Drugoj je šef rekao da bi bilo dobro da nauči engleski. Upisala se jer joj se nije činilo da ima izbora. Na papiru imaju isti cilj, a ipak vjerojatno slutite koja će od njih još dolaziti na tečaj u ožujku.

Psiholozi Kennon Sheldon i Andrew Elliot upravo su takve razlike istraživali u radu objavljenom 1999. u časopisu Journal of Personality and Social Psychology. Pratili su studente kroz nekoliko mjeseci i promatrali njihove osobne ciljeve. Nije ih zanimalo samo što su ljudi željeli postići, nego i zašto. Oni koji su ciljeve birali u skladu sa svojim interesima i vrijednostima ulagali su više trajnog truda, češće su ih ostvarivali. A kad bi ih ostvarili, njihovo se zadovoljstvo životom stvarno povećalo. Kod ciljeva koje su ljudi nosili zbog pritiska ili očekivanja ta se veza nije pokazala jednako snažnom. Ni ostvareni cilj nije donosio ono olakšanje i radost kojima su se nadali.

Kad cilj nosite snagom volje

Ivina priča dobro pokazuje što se događa kad cilj nije sasvim naš. Takav cilj možemo nositi, i to godinama, ali ga nosimo isključivo snagom volje. A snaga volje ima jednu nezgodnu osobinu: najprije popusti upravo onda kad nam je najpotrebnija. To je obično neki umoran utorak u veljači, kad nitko ne gleda i kad nas nitko neće pohvaliti.

Kod ciljeva koji su stvarno naši događa se nešto sasvim drugo. Ne treba nas nitko podsjećati na njih, jer nas vuku sami, iznutra. Ne znači to da su laki ni da na putu nema teških dana, ali u tim teškim danima imamo razlog koji nas drži, a taj razlog ne ovisi o tome hoće li nas netko primijetiti ili nagraditi.

U egzistencijalnoj analizi, pravcu koji je na temelju Franklove logoterapije razvio Alfried Längle, ovo se povezuje s jednim od temeljnih pitanja koje si svatko od nas postavlja: smijem li biti onakva kakva jesam? Längle smatra da je motivacija uvijek povezana s osobom, s onim što joj je važno i čemu može iznutra reći „da”. Cilj koji nosimo samo zato što se od nas očekuje rijetko dobije takvo unutarnje „da”, pa ga onda moramo stalno gurati izvana.

Četiri razloga, jedno važno pitanje

Sheldon i Elliot razlikovali su četiri vrste razloga zbog kojih ljudi teže nekom cilju, a dobro ih je poznavati prije nego što zapišete ciljeve za iduću godinu. Uz svaki cilj zapitajte se zašto ga želite.

Želite li ga zato što to drugi očekuju ili zato što vas na to tjeraju okolnosti? Ili zato što biste se inače osjećali krivo, posramljeno ili zabrinuto? Možda zato što vam je stvarno važan i iskreno vjerujete u njega? Ili zato što u tome jednostavno uživate i veseli vas sam put?

Prva dva razloga istraživači su nazvali kontroliranima, jer dolaze izvana ili iz pritiska koji smo s vremenom preuzeli kao svoj. Druga dva su autonomna, jer izviru iz onoga što nam je važno i što nas veseli. Što više vaših odgovora pada u drugu polovicu, to je cilj više vaš, a i veća je vjerojatnost da ćete ga nositi s manje muke.

Što ako je cilj iz gornje polovice?

Ne morate ga odmah precrtati. Neki ciljevi koji su započeli kao tuđa očekivanja s vremenom mogu postati naši, ako u njima pronađemo razlog koji nam je stvarno važan.

Sara je bila u sličnoj situaciji s polumaratonom. Prijavila se jer su joj to predložili kolege s posla i jer joj je bilo neugodno odbiti, pa je trening doživljavala kao obavezu koju jedva izdržava. Kad smo zajedno potražile što bi joj u tome moglo biti važno, otkrila je nešto neočekivano: jutarnje trčanje bilo je jedino vrijeme u danu kad je potpuno sama sa svojim mislima, bez ikoga tko od nje nešto traži. Cilj je ostao isti, ali je promijenio svoj „zašto”, a s njim se promijenio i način na koji je trčala.

Ponekad, međutim, iskreno pitanje pokaže da cilju nema spasa i da ga nosimo samo iz navike ili straha. Tada je najhrabrije pustiti ga i osloboditi prostor za nešto što je stvarno naše. Iva je, na kraju, odlučila ne tražiti unapređenje ove godine. Umjesto toga, prvi put nakon dugo vremena počela je razmišljati o tome kakav bi posao nju veselio, i to je, kako je rekla, bio prvi cilj koji nije morala vući.

Ne morate sami razdvajati svoje od tuđeg

Lako je napisati da treba provjeriti čiji su naši ciljevi. Puno je teže to stvarno učiniti, jer su nam tuđa očekivanja često toliko bliska da ih više ne razlikujemo od vlastitih želja. Glas roditelja, šefa ili društva s vremenom zvuči kao naš vlastiti, i tek kad ga netko izvana nježno propita, počnemo čuti razliku.

U individualnom radu zajedno istražujemo što vam je stvarno važno, odakle dolaze vaši ciljevi i kako izabrati one koje ćete moći nositi bez stalne borbe sa sobom. Moja je uloga da vam postavim pitanja koja sami sebi teško postavljamo i da budem uz vas dok tražite odgovore koji su stvarno vaši. Ako želite provjeriti bi li vam takav rad pomogao, javite mi se za besplatan uvodni razgovor od 30 minuta, u kojem nema pritiska ni prodaje.

Rezerviraj besplatan uvodni razgovor

Radionica Godina koju biram

Ako biste ciljeve za iduću godinu radije birali u grupi, jednom godišnje, pred kraj godine, održavam online radionicu Godina koju biram. Zajedno radimo osvrt na ovu godinu, biramo tri cilja koji su stvarno vaši i slažemo plan za prvih 90 dana, uz pitanja i vježbe poput onih iz ovog članka.

Više o radionici

Ako svake godine krećete ispočetka s istim ciljevima, pročitajte i Kako stvoriti naviku kad svake godine krećete ispočetka, a ako niste sigurni kamo dalje u karijeri, pomoći će vam i vodič za promjenu karijere.

Česta pitanja

Kako postaviti ciljeve za novu godinu?

Prije nego što zapišete ciljeve, uz svaki se zapitajte zašto ga želite. Ciljevi koje biramo u skladu sa svojim vrijednostima i interesima lakše se ostvaruju i više nas vesele kad ih ostvarimo. Zatim svaki cilj podijelite na male korake koje možete napraviti i u običnim danima.

Razloga može biti mnogo, od prevelikih ciljeva do nerealnog plana. Jedan od čestih, a manje vidljivih, jest da cilj zapravo nije vaš, nego ga nosite zbog tuđih očekivanja ili osjećaja krivnje. Takve ciljeve obično nosimo samo snagom volje, a ona brzo popusti.

Zapitajte se želite li ga zato što to drugi očekuju, zato što biste se inače osjećali krivo, zato što vam je stvarno važan ili zato što u tome uživate. Što više odgovora pada u posljednja dva razloga, to je cilj više vaš.

Ne morate ga odmah odbaciti. Ponekad u istom cilju možete pronaći razlog koji vam je stvarno važan. Ako ga ne pronađete, možda je vrijeme da ga pustite i oslobodite prostor za nešto što je vaše.

U coachingu zajedno istražujemo što vam je stvarno važno, odakle dolaze vaši ciljevi i kako ih pretočiti u korake koji odgovaraju vašem životu. Suradnja počinje besplatnim uvodnim razgovorom od 30 minuta.

Iva i Sara izmišljena su imena, a njihove priče složene su iz više stvarnih situacija iz moje prakse, kako bi privatnost klijentica ostala zaštićena.

Izvori

  • Sheldon, K. M. i Elliot, A. J. (1999.). Goal striving, need satisfaction, and longitudinal well-being: The self-concordance model. Journal of Personality and Social Psychology, 76(3), 482–497. Poveznica na rad (DOI)
  • Längle, A. (2003.). The Art of Involving the Person: Fundamental Existential Motivations as the Structure of the Motivational Process. European Psychotherapy, 4(1), 25–36. Poveznica na rad (PDF, GLE International)
Facebook
Threads
LinkedIn