„Dolazite na Badnjak u šest, je li tako?” Poruka u obiteljskoj grupi stigne dvadesetog prosinca, a vi je gledate dulje nego što bi jedna rečenica zasluživala. Radujete se, iskreno. Istodobno već unaprijed čujete pitanja o poslu, komentare o tome što jedete i staru temu koja svake godine završi istom tišinom za stolom. Blagdani s obitelji tako istodobno donose radost i nemir. S njima dolazi i pitanje koje si postavljaju mnogi: kako biti blizu svojih, a ne izgubiti sebe?
Harvardova studija razvoja odraslih jedno je od najduljih istraživanja ljudskog života. Njezin voditelj Robert Waldinger sažima desetljeća praćenja u jedan nalaz: odnosi i zadovoljstvo u njima snažno su povezani s našim zdravljem (Harvard Gazette). Pritom nije presudan broj ljudi oko nas, nego kvaliteta bliskih odnosa. Odnosi puni sukoba pokazali su se lošima za zdravlje, a topli zaštitnima (CSMonitor).
Vrijedi znati i ograničenje: izvorni uzorak studije činilo je 724 muškarca iz SAD-a. Osim toga, riječ je o povezanostima, ne o dokazanim uzrocima (WEF). Ipak, poruka je bliska iskustvu mnogih od nas. Blagdani su važni upravo zato što okupljaju ljude koji nam znače, i upravo zato tako lako zabole.
Viktor Frankl u svojoj najpoznatijoj knjizi, izvorno naslovljenoj Man’s Search for Meaning, opisuje tri puta do smisla. Jedan od njih je doživljaj nečega ili susret s nekim. Najdublji oblik takvog susreta za njega je vidjeti drugog čovjeka u njegovoj jedinstvenosti i voljeti ga. Susret, međutim, nije isto što i sjediti za istim stolom. Moguće je provesti tri sata na obiteljskom ručku i ni u jednom trenutku ne biti stvarno viđen. Jednako je moguće provesti deset minuta u šetnji s jednom osobom i osjetiti da ste se sreli.
Zato pitanje za ove blagdane možda ne glasi koliko ćete vremena provesti s obitelji, nego gdje se možete stvarno susresti s nekim od njih.
Kad čujemo riječ granice, mnogi zamišljamo hladnoću, svađu ili udaljavanje. U praksi je češće obratno. Jasna granica omogućuje nam da ostanemo blizu bez osjećaja da se pritom gubimo.
Petra (ime i detalji su izmijenjeni) godinama je s blagdanskih ručkova odlazila iscrpljena. Svake godine netko bi pokrenuo temu njezina razvoda, a ona bi se, umjesto da zaštiti sebe, trudila svima objasniti i opravdati svoje odluke. Prošlog prosinca prije ručka je odlučila tri stvari: koliko će ostati, koju temu neće otvarati i koju će rečenicu reći ako netko ipak počne. Kad je teta zapitala, mirno je rekla: „O tome danas ne bih, ali voljela bih čuti kako je tebi bilo ove godine.” Razgovor je otišao drugim smjerom, a Petra je, kako kaže, prvi put nakon dugo vremena ostala za stolom i do deserta.
Prva je koliko ćete ostati. Unaprijed dogovoren odlazak često olakšava i vama i domaćinima, jer nitko ne čeka trenutak kad ćete se nervozno ispričati.
Druga je o čemu ne želite razgovarati i kojom ćete rečenicom to reći. Ne treba vam objašnjenje ni rasprava. Kratko „O tome danas ne bih” ili „To je za mene zatvorena tema” dovoljno je, osobito ako uz to otvorite drugu temu.
Treća je gdje ćete potražiti pravi susret. Možda je to šetnja s bratom nakon ručka, kava s bakom u kuhinji ili deset minuta s djetetom koje vas uvijek prvo potraži. Takvi trenuci često ostanu u sjećanju dulje od cijelog ručka.
Za neke ljude blagdani su vrijeme gubitka, usamljenosti ili odnosa koji su davno pukli. Ako je tako i kod vas, ne morate glumiti radost. Može pomoći da unaprijed odlučite s kim ćete provesti barem dio dana, makar to bio jedan poziv prijateljici ili šetnja s nekim tko vas razumije.
Ako vas tema granica prati i izvan blagdana, u poslu ili u odnosima, o tome možemo razgovarati u siječnju na besplatnom 30-minutnom uvodnom razgovoru. Ako pak osjećate da vam je teško tjednima i da vam to otežava svakodnevicu, obratite se liječniku obiteljske medicine ili stručnjaku za mentalno zdravlje.