Postoje dani kad se nakon jednog razgovora osjećate kao da vam je netko napunio baterije. I postoje dani kad vas jedna poruka, jedan pogled ili jedna briga potpuno isprazne, iako ste cijeli dan proveli za stolom. Emocije i energija usko su povezane, i to osjećamo svi, čak i kad ne znamo objasniti zašto.
Psihologija i neuroznanost danas nam o toj vezi mogu reći prilično mnogo. Znamo gdje u tijelu osjećamo pojedine emocije, kako nas ugodni osjećaji polako podižu, a briga i vrtnja misli u krug spuštaju, i zašto nas iscrpljuju čak i promjene kojima smo se radovali. U ovom članku pišem o tome što kažu istraživanja i kako to znanje možete iskoristiti u svakodnevnom životu, da biste svoju energiju bolje razumjeli i čuvali.
Riječ emocija dolazi od latinskog glagola emovere, koji znači pokrenuti ili izbaciti iz mirovanja. Dobro opisuje ono što emocije rade: mijenjaju disanje, rad srca i napetost mišića i pripremaju nas da nešto učinimo.
Finski istraživači predvođeni Laurijem Nummenmaom pokazali su to 2014. godine na zanimljiv način. U pet eksperimenata 701 sudionik bojio je na silueti tijela mjesta na kojima osjeća pojačanu ili smanjenu aktivnost dok čita riječi, sluša priče ili gleda filmove i izraze lica koji izazivaju određene emocije. Većina osnovnih emocija pojačavala je osjete u gornjem dijelu prsa, vjerojatno zbog promjena u disanju i otkucajima srca. Ljutnju i sreću sudionici su osjećali i u rukama, tugu kao smanjenu aktivnost u udovima, a sreća je jedina bila osjetna u cijelom tijelu. Karte su bile vrlo slične kod sudionika iz zapadne Europe i istočne Azije.
Kad kažemo da nas je nešto ispuhalo ili da ne možemo maknuti ni prstom, zapravo vrlo precizno opisujemo ono što osjećamo u tijelu. U tuzi i bezvoljnosti energija kao da iscuri iz tijela.
Emocije se prenose i među ljudima. Psiholozi Elaine Hatfield, John Cacioppo i Richard Rapson taj su proces nazvali emocionalnom zarazom. Opisali su kako nesvjesno oponašamo izraze lica, ton glasa i držanje ljudi oko sebe, a ti nam signali iz vlastitog tijela onda mijenjaju i raspoloženje. Zato se atmosfera u prostoriji može promijeniti čim u nju uđe netko napet ili netko vedar, čak i prije nego što progovori.
Emocije rijetko dolaze same. Jedan osjećaj često povlači sljedeći, a s vremenom nastaje obrazac koji nas nosi gore ili dolje. Psihologinja Barbara Fredrickson to objašnjava teorijom proširivanja i izgradnje (broaden-and-build). Prema njoj, ugodne emocije poput radosti, interesa i zahvalnosti šire našu pažnju i način razmišljanja. Tada lakše vidimo mogućnosti i rješenja, a s vremenom gradimo i trajnije resurse, od odnosa s ljudima do otpornosti.
U istraživanju koje su Fredrickson i Thomas Joiner objavili 2002. godine, 138 studenata dvaput je, u razmaku od pet tjedana, procjenjivalo svoje raspoloženje i način na koji se nosi s teškoćama. Oni koji su na početku češće osjećali ugodne emocije pet tjedana kasnije otvorenije su i fleksibilnije pristupali problemima. Takvo suočavanje dalje je jačalo ugodne emocije, pa su autori taj krug nazvali uzlaznom spiralom.
Silazna spirala često počinje neprimjetno, umorom, jednom neugodnom mišlju ili osjećajem da ništa ne ide kako treba. Ako tada počnemo vrtjeti iste misli u krug, što psiholozi zovu ruminacijom, briga se produbljuje, a energija pada. Susan Nolen-Hoeksema i suradnici pokazali su da ruminacija pojačava negativno raspoloženje, otežava rješavanje problema i umanjuje spremnost da nešto poduzmemo. Više o tome pročitajte u članku Kako zaustaviti overthinking.
Uzlazna spirala radi suprotno. Mali trenutak radosti, znatiželje ili povezanosti otvara prostor za sljedeći korak, a svaki sljedeći korak lakše je napraviti. Zato su mali, česti ugodni trenuci u svakodnevici vrijedniji nego što mislimo.
Važno je reći i ovo: ugodne emocije ne trebamo proizvoditi na silu, a neugodne nisu pogreška. Tuga, ljutnja i strah nose važne informacije o tome što nam je važno i što nam treba. Pomaže kad ih primijetimo i razumijemo, umjesto da u njima zapnemo ili ih potiskujemo.
Psihijatri Thomas Holmes i Richard Rahe 1967. godine objavili su ljestvicu stresnih životnih događaja koja se i danas često koristi. Svakom od 43 događaja dodijelili su broj bodova prema tome koliko prilagodbe od nas traži. Najviše, 100 bodova, nosi smrt bračnog partnera.
Mnoge iznenadi što se na toj ljestvici nalaze i događaji kojima se radujemo, poput braka, dolaska novog člana obitelji ili godišnjeg odmora. Svaka velika promjena, pa i ona lijepa, traži od nas da se prilagodimo, a prilagodba troši energiju. Zato je energija nakon velikih promjena često niža nego inače. Ljestvica ima i svoja ograničenja, jer ne razlikuje dobra iskustva od loših i ne govori kako tko doživljava određeni događaj. Ipak, dobro podsjeća na jednu stvar: umor nakon velike promjene nije slabost.
Selidba na ljestvici Holmesa i Rahea nosi 20 bodova, a promjena životnih uvjeta još 25. Uz kutije i papirologiju gubimo i poznate rutine, put do posla, susjede i ljude s kojima smo se usput viđali. U novoj sredini stalno se snalazimo i učimo, pa je umor u prvim mjesecima nakon selidbe sasvim očekivan. Energija se vraća kako novo postaje poznato.
Ako ste se nedavno preselili, budite blagi prema sebi. Pomaže kad što prije uspostavite nekoliko malih, stalnih rutina, poput jutarnje šetnje ili istog kafića subotom, jer one tijelu daju osjećaj sigurnosti.
Otkaz na ljestvici nosi 47 bodova, a njegove posljedice dobro su istražene. Karsten Paul i Klaus Moser 2009. godine analizirali su više od 300 istraživanja i pokazali da je među nezaposlenima prosječno 34 % osoba imalo psihičke teškoće, a među zaposlenima 16 %. Posao nam daje prihod, ali i strukturu dana, kontakte s ljudima i osjećaj da smo korisni, pa gubitak posla često potrese i sliku koju imamo o sebi.
Čak i promjena posla koju ste sami izabrali traži energiju za učenje, nove odnose i dokazivanje. Zato je dobro u tom razdoblju ne preuzimati dodatne velike obaveze i dati si vremena. Ako razmišljate o promjeni karijere, pročitajte i članak Promjena karijere nakon 40.: je li kasno i kako početi.
Smrt bračnog partnera na vrhu je ljestvice sa 100 bodova, a smrt bliskog člana obitelji nosi 63 boda. Tuga nakon gubitka ne zahvaća samo misli. Osjeća se i u tijelu, kao umor, težina, slabija koncentracija i nemiran san. To je prirodna reakcija na gubitak i za nju je potrebno vrijeme.
U tugovanju je važno imati ljude uz sebe i dopustiti si da tugujete svojim tempom. Ako tuga mjesecima ne popušta i sve teže funkcionirate u svakodnevici, razgovarajte s liječnikom, psihologom ili psihoterapeutom.
Trudnoća na ljestvici nosi 40 bodova, a dolazak novog člana obitelji 39. Dolazak djeteta jedna je od najljepših i najzahtjevnijih promjena u životu, a velik dio umora dolazi od neprospavanih noći. Istraživanje Seung-Schik Yooa, Matthewa Walkera i suradnika sa Sveučilišta u Kaliforniji u Berkeleyju pokazalo je da su nakon otprilike 35 sati bez sna emocionalni centri mozga na neugodne prizore reagirali više od 60 % jače nego nakon normalno prospavane noći. Drugim riječima, kad smo neispavani, lakše nas nešto uznemiri, a teže se smirimo.
Zato roditeljima malih beba više od savjeta trebaju san i podrška. Svaki sat sna koji vam netko omogući čuva i vašu strpljivost i vaše raspoloženje. Ako se nakon poroda tjednima osjećate tužno, tjeskobno ili prazno, javite se liječniku, jer je postporođajna depresija česta i liječi se.
Kad smo zaljubljeni, energija nam se obično čini neiscrpnom. Mnogi tada kažu da im treba manje sna, puni su planova i lako im je biti velikodušni. Ipak, zaljubljenost donosi i uzbuđenje, nesigurnost i puno misli usmjerenih na drugu osobu, pa zna biti i iscrpljujuća. Na ljestvici Holmesa i Rahea brak nosi 50 bodova, više od otkaza.
I lijepe promjene traže prilagodbu. Ako se usred sretnog razdoblja osjećate umorno ili razdražljivo, s vama je sve u redu. Tijelo se prilagođava novom.
Energija nije beskonačna, ali o njoj možemo brinuti. Emocije ne možemo isključiti, ali možemo naučiti kako s njima postupati da nas ne iscrpljuju. Evo nekoliko koraka koji su dobro utemeljeni u istraživanjima:
Ponekad nam je energije dugo premalo, iako spavamo, krećemo se i pazimo na sebe. Ako umor, tuga ili tjeskoba traju tjednima, ometaju san, posao i odnose ili vam se čini da ništa više nema smisla, razgovarajte s liječnikom, psihologom ili psihoterapeutom. Iscrpljenost može imati i tjelesne uzroke, pa je dobro najprije otići obiteljskom liječniku. Više o tjeskobi pročitajte u članku Razumijevanje anksioznosti.
Coaching je dobar izbor kad svakodnevno funkcionirate, ali osjećate da vas nešto stalno troši, pa želite bolje razumjeti svoje emocije, postaviti granice ili donijeti odluku koju odgađate. U coachingu zajedno istražujemo što vam daje, a što oduzima energiju, i tražimo male, konkretne korake koji vas vraćaju sebi. Kao profesionalni coach (ECA) i NLP Master (ANLP) radila sam s više od 350 klijenata. Trenutno se educiram za psihoterapeutkinju u smjeru logoterapije i egzistencijalne analize, ali psihoterapiju još ne pružam.
Emocije mijenjaju disanje, rad srca i napetost mišića. Ugodne emocije poput radosti i interesa obično nas pokreću i energija raste, a tuga, briga i dugotrajan stres troše energiju i mogu se osjetiti kao umor i težina u tijelu.
Istraživanje Nummenmae i suradnika iz 2014. pokazalo je da većinu osnovnih emocija osjećamo u gornjem dijelu prsa. Ljutnju i sreću osjećamo i u rukama, tugu kao smanjenu aktivnost u udovima, a sreću u cijelom tijelu.
Svaka velika promjena traži prilagodbu, a prilagodba troši energiju. Zato se na ljestvici stresnih životnih događaja Holmesa i Rahea nalaze i brak, dolazak djeteta i godišnji odmor.
Pomažu dovoljno sna, redovito kretanje, imenovanje emocija i mali ugodni trenuci u danu. Ako umor unatoč tome traje tjednima, razgovarajte s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
U coachingu istražujemo što vam daje, a što oduzima energiju, kako reagirate u zahtjevnim situacijama i koje male korake možete napraviti. Suradnja počinje besplatnim uvodnim razgovorom od 30 minuta.
Fredrickson, B. L. i Joiner, T. (2002.). Positive emotions trigger upward spirals toward emotional well-being. Psychological Science, 13(2), 172–175. Poveznica
Hatfield, E., Cacioppo, J. T. i Rapson, R. L. (1993.). Emotional contagion. Current Directions in Psychological Science, 2(3), 96–99. Poveznica
Holmes, T. H. i Rahe, R. H. (1967.). The Social Readjustment Rating Scale. Journal of Psychosomatic Research, 11(2), 213–218. Poveznica
Lieberman, M. D. i sur. (2007.). Putting feelings into words: Affect labeling disrupts amygdala activity in response to affective stimuli. Psychological Science, 18(5), 421–428. Poveznica
Nolen-Hoeksema, S., Wisco, B. E. i Lyubomirsky, S. (2008.). Rethinking Rumination. Perspectives on Psychological Science, 3(5), 400–424. Poveznica
Nummenmaa, L., Glerean, E., Hari, R. i Hietanen, J. K. (2014.). Bodily maps of emotions. PNAS, 111(2), 646–651. Poveznica
Paul, K. I. i Moser, K. (2009.). Unemployment impairs mental health: Meta-analyses. Journal of Vocational Behavior, 74(3), 264–282. Poveznica
Puetz, T. W. (2006.). Physical activity and feelings of energy and fatigue: Epidemiological evidence. Sports Medicine, 36(9), 767–780. Poveznica
Yoo, S.-S., Gujar, N., Hu, P., Jolesz, F. A. i Walker, M. P. (2007.). The human emotional brain without sleep: A prefrontal amygdala disconnect. Current Biology, 17(20), R877–R878. Poveznica