Prvo se javi u želucu, negdje oko ručka. Sjedite za stolom s obitelji ili prijateljima, netko priča nešto smiješno, svi se smiju. Vi se smijete s malim zakašnjenjem, jer ste mislima već u uredu. Do pet popodne taj se čvor proširi na prsa, a rečenice koje vam prolaze glavom više nisu o nedjelji. Tko će prvi poslati mail, kako će proći sastanak u devet, je li šef mislio ono što je napisao u petak. Navečer gledate seriju koju ste cijeli tjedan čekali. A da biste rekli što se u epizodi dogodilo, morali biste je pogledati još jednom. Taj osjećaj ima i ime: nedjeljna anksioznost.
Ako vam je ovo poznato, niste jedini. Za taj osjećaj postoji čak i ime, nedjeljna anksioznost, a u engleskom ga zovu i „Sunday scaries”. Za neke je to povremena nelagoda nakon napornog tjedna. Za druge je postala toliko redovita da vikend više i ne doživljavaju kao vrijeme za sebe, nego kao kratku pauzu između dvaju radnih tjedana.
Nedjeljom popodne zapravo se ne događa ništa loše. Niste na poslu i nitko od vas ništa ne traži. Ono što vas muči jest ono što tek očekujete od ponedjeljka. I to obično u verziji koja je teža od onoga što će se doista dogoditi.
Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije, puno je pisao o toj vrsti straha. Nazvao ga je anticipacijskim strahom, strahom od onoga što tek dolazi. Primijetio je da takav strah često potiče upravo ono čega se bojimo. Tko se boji da neće moći zaspati, teže zaspi, a tko se boji da će pocrvenjeti, lakše pocrveni. Nedjeljna anksioznost funkcionira slično. Toliko se pripremamo na težak ponedjeljak da u njega uđemo već umorni, napeti i neispavani. Onda nam zaista i bude teži.
Koliko ovakva napetost ozbiljno djeluje na tijelo, pokazalo je istraživanje Tarani Chandole i suradnika sa Sveučilišta u Hong Kongu, objavljeno 2025. u časopisu Journal of Affective Disorders. Pratili su više od 3.500 odraslih starijih od 50 godina u Engleskoj. Kod onih koji su osjećali anksioznost upravo ponedjeljkom razina hormona stresa kortizola u uzorcima kose bila je i do 23 posto viša nego kod onih koji su anksioznost osjećali drugim danima. Isti obrazac pokazao se i kod onih koji više nisu radili. Istraživači zato pretpostavljaju da se ritam radnog tjedna s vremenom duboko upiše u način na koji tijelo reagira na stres. Istraživanje je pokazalo povezanost, a ne uzrok, i provedeno je na starijim osobama. Ipak, dobro pokazuje da osjećaj koji mnogi odmahnu rukom kao „ponedjeljkovski blues” nije samo stvar raspoloženja.
Ana je u coaching došla uvjerena da mora promijeniti posao, jer je nedjelje već mjesecima provodila u napetosti koja je rasla iz sata u sat. Kad smo zajedno pogledale što točno osjeća i kada, pokazalo se nešto što je iznenadilo i nju samu. Posao joj je uglavnom bio drag, s kolegama se dobro slagala, a projekti su je zanimali. Ono od čega joj se nedjeljom stezao želudac bio je jedan jedini sastanak, ponedjeljkom u devet, na kojem je direktor redovito pred svima tražio brojke koje ona nije uvijek mogla imati spremne.
Kad je to jednom vidjela, problem je odjednom postao puno manji i puno konkretniji. Umjesto da razmišlja o otkazu, pripremile smo razgovor s direktorom o tome koje podatke i do kada može realno imati, a nedjelju je počela završavati kratkim zapisom o tome što je za taj sastanak već spremno. Napetost nije nestala preko noći, ali se, kako je rekla, „vratila na svoju pravu veličinu”.
Za Leu je priča bila drukčija. Kod nje nedjeljna anksioznost nije bila vezana uz jedan sastanak ni jednu osobu, nego uz cijeli posao koji je radila dvanaest godina. Kad sam je pitala kad se zadnji put radovala početku tjedna, dugo je razmišljala i na kraju rekla da se ne može sjetiti. Nedjeljna napetost kod nje je bila glas koji je godinama pokušavala utišati, a koji joj je govorio da je davno prerasla ono čime se bavi.
Taj je odgovor bio teži, jer nije donio brzo rješenje. Donio je, međutim, nešto važnije: prvi put nakon dugo vremena Lea je počela ozbiljno razmišljati o tome što joj je u radu stvarno važno i kamo bi željela ići. Promjena karijere ne dogodi se u jednom vikendu, ali počne onog trenutka kad prestanemo nedjeljnu anksioznost tretirati samo kao nešto što treba izdržati.
Ana i Lea pokazuju dvije strane iste pojave. Ponekad je nedjeljna napetost samo umor nakon napornog tjedna, ili strah od jedne konkretne situacije koju je moguće riješiti. A ponekad je znak da nešto u poslu, ili u našem odnosu prema njemu, više ne štima. Razliku je teško vidjeti dok smo usred čvora u želucu, pa pomaže kad si sljedeće nedjelje postavite tri jednostavna pitanja.
Najprije se zapitajte što točno očekujete od ponedjeljka. Ne općenito, nego konkretno: koji sastanak, koji zadatak, koji razgovor? Zatim provjerite brine li vas jedan zadatak ili cijeli posao, jer je to razlika između problema koji se može riješiti i pitanja koje traži dublji odgovor. I na kraju se iskreno zapitajte kad ste se zadnji put radovali početku tjedna.
Odgovore zapišite, a onda ih pogledajte u srijedu, kad ste mirniji. Ono što vas je nedjeljom steglo, a u srijedu vam se čini manjim, vjerojatno je bilo umor. Ono što vam je i u srijedu jednako važno vrijedi shvatiti ozbiljno.
Osim pitanja, pomaže i nekoliko sitnica koje nedjelji vraćaju njezino mjesto. Zadnjih petnaest minuta petka možete iskoristiti da zapišete što vas čeka u ponedjeljak i gdje ste stali, pa glava ne mora sve to nositi preko vikenda. Nedjeljom popodne možete si zakazati nešto što vas veseli, umjesto da to vrijeme ostane prazno i otvoreno za brigu. A ako vam se misli ipak počnu vrtjeti u krug, pomaže ih zapisati i reći si da ćete se njima baviti u ponedjeljak u deset, kad za to bude vrijeme. O tome kako izaći iz vrtnje misli pisala sam detaljnije i u tekstu o overthinkingu.
Frankl je vjerovao da i u okolnostima koje ne možemo promijeniti uvijek ostaje prostor za naš stav prema njima. Ponedjeljak će doći, to ne možemo spriječiti. Ali o tome koliko ćemo mu nedjelje dati, ipak ponešto odlučujemo i sami.
Neke nedjelje rješavaju se boljom pripremom petkom i jednim iskrenim razgovorom s nadređenim. Druge traže više, jer ispod njih stoji pitanje koje je teško postaviti, a još teže na njega odgovoriti sam: je li ovo još uvijek moj posao, moj smjer, moj život?
U individualnom radu zajedno istražujemo što vam nedjeljna anksioznost zapravo govori, što vam je u radu važno i kakve korake ima smisla poduzeti, bilo da je riječ o jednom teškom razgovoru ili o većoj promjeni karijere. Moja je uloga da vam pomognem jasnije vidjeti situaciju i da budem uz vas dok tražite odgovor koji je stvarno vaš. Ako želite provjeriti bi li vam takav rad pomogao, javite mi se za besplatan uvodni razgovor od 30 minuta, u kojem nema pritiska ni prodaje.
Rezerviraj besplatan uvodni razgovor
Ako više volite raditi u grupi, na online radionici Godina koju biram, koju održavam jednom godišnje pred kraj godine, zajedno radimo osvrt na ovu godinu i biramo tri cilja koji su stvarno vaši. Više o radionici
Ako se uz nedjeljnu napetost osjećate i stalno iscrpljeno, možda će vam pomoći tekst Stalno ste umorni od posla, a posla nije više nego inače?
Nedjeljna anksioznost najčešće je prolazna nelagoda, ali ponekad je dio nečeg većeg. Ako vam anksioznost redovito remeti san, ako se javlja i drugim danima, ako imate napadaje panike ili vam je sve teže uopće otići na posao, razgovarajte s liječnikom obiteljske medicine, psihologom ili psihoterapeutom. Coaching može pomoći u razumijevanju situacije i donošenju odluka, ali nije zamjena za stručnu pomoć kad su tegobe ozbiljnije.
To je napetost, briga ili nelagoda koju mnogi osjećaju nedjeljom, najčešće poslijepodne i navečer, dok razmišljaju o radnom tjednu koji dolazi. Za neke je povremena, a za druge redovita i toliko jaka da im kvari cijeli vikend.
Povremena nelagoda pred početak tjedna vrlo je česta. Ako se javlja svaki tjedan i postaje sve jača, vrijedi se zapitati što je izaziva, jedan konkretan zadatak ili posao u cjelini.
Pomaže kad zadnjih petnaest minuta petka iskoristite za plan ponedjeljka, kad nedjeljom popodne zakažete nešto što vas veseli i kad misli koje se vrte u krug zapišete i odgodite za ponedjeljak. Ako anksioznost ne popušta, razgovarajte sa stručnom osobom.
Ne nužno. Ponekad je riječ o umoru ili jednoj teškoj situaciji koju je moguće riješiti. Ako vas i u mirnijim danima brine cijeli posao, a ne jedan njegov dio, to može biti znak da je vrijeme za ozbiljnije razmišljanje o promjeni.
U coachingu zajedno istražujemo što vam nedjeljna napetost govori, što vam je u radu važno i kakve korake ima smisla poduzeti. Coaching nije zamjena za liječničku ili psihoterapijsku pomoć kad je anksioznost jaka ili dugotrajna. Suradnja počinje besplatnim uvodnim razgovorom od 30 minuta.
Ana i Lea izmišljena su imena, a njihove priče složene su iz više stvarnih situacija iz moje prakse, kako bi privatnost klijentica ostala zaštićena.
Chandola, T., Ling, W. i Rouxel, P. (2025.). Are anxious Mondays associated with HPA-axis dysregulation? A longitudinal study of older adults in England. Journal of Affective Disorders, 389, 119611. Sažetak istraživanja (Sveučilište u Hong Kongu) · Priopćenje Sveučilišta u Hong Kongu
Frankl, V. E. (2006.). Man’s Search for Meaning. Boston: Beacon Press. Drugi dio, „Logotherapy in a Nutshell”.